U dvorištu
deda Stanka
grane širi
smokva stara;
zarudela,
k’o med slatka,
znatiželju
dece stvara.

Skupismo se
oko plota;
bez osmeha
i bez graje;
kako sada
odoleti,
da krademo.
Sramota je.

A kad tamo
iza smokve,
deda Stanko
mirno stoji,
te uzviknu:
„Hoćete li!
Evo, evo,
mili moji!“