Da l’ se sećaš one noći,
ispod grana trešnje zrele,
milov’o sam tvoju kosu
i ljubio usne vrele.

Danijela, mesečino,
Danijela, cvetu beo,
ja u duši mira nemam
od kada sam tebe sreo.

Prohujaše mnogi dani,
i besane duge noći,
stalno zovem tvoje ime;
Danijela, kad ćeš doći?

Sanjam osmeh tvoga lica,
i lepotu tvoga tela,
a srce te stalno zove;
Danijela, Danijela….