U razapetom pretakanju
noći i dana,
jutro se umiva u
krvavom crvenilu Sunca,
jecaju prazna ognjišta,
zaudara miris baruta,
topovi riču,
samo se puca, puca, puca…

Pšenica zrela
uzalud čeka žeteoce,
u štali krava riče,
nema ko da je pomuze,
voćnjaci stenju
plodom pritisnuti
a novo jutro donosi
boli i suze, suze…

Pred kućom kruška
zrela, neobrana,
starica na pragu
Bogu se moli,
pod oblacima dima
kruže zlosutni lešinari,
i zemlja od bola jeca,
a duša boli, boli, boli…