Mesečina, noć se razotkrila,
u mirisu plavog jorgovana,
ruža bela divan san usnila,
pa je zora prevarila rana.

Sunce prosu zrake ispod grana,
vetar piri mrsi joj latice,
prigrli je grana jorgovana,
a rosa joj rashlađuje lice.

Bela ružo puna pupoljaka,
latice ti kao sunce sjaju,
štitiću te od crnog oblaka,
i skrivati u svom zagrljaju.

Svojim ćeš me cvetom okititi,
dok se budim u svitanja rana,
mirisom ćeš polja natopiti,
u naručju plavog jorgovana.